Taman smo pomislili kako su tropske vreline, nazvane imenom Lucifer, davno svršeno vrijeme za nas, kada su nas meteorolozi “obradovali” viješću da će kraj avgusta biti sličan.
Temperatura u Banjaluci je početkom mjeseca prelazila 41. podiok na Celzijusovoj skali, a nešto manje sparna biće sljedeća radna nedjelja.
Mnogi će spas ponovo potražiti na rijeci ili u zatvorenom, a u nastavku saznajte gdje je “najdeblja” hladovina. Mada, njene blagodeti može da koristi mali broj ljudi, piše "Euro Blic".
Prije 130 godina, kada je izgrađena, Carska kuća je bila čudo neviđeno. I danas je. U starom zdanju i bez klima uređaja, ni za najveće žege temperatura u prizemlju ne prelazi 24 stepena.
Bivša austrougarska kasarna, u kojoj danas “stanuje” Arhiv Republike Srpske, najstarija je zgrada u Banjaluci, a po nekim izvorima i najstariji objekat u javnoj upotrebi u BiH.
Čim otvorite teška drvena vrata i sa vrelog asfalta kročite u Arhiv RS, shvatićete zašto je debela hladovina blagodet koju nijedan erkondišn ne može da zamijeni. Pod krošnjama stoljetnih lipa i borova, iza masivnih zidova od 80 centimetara, uvijek je tiho i prohladno.
"Ovo zdanje je izgrađeno odmah nakon okupacije Austrougarske, najvjerovatnije 1879. Vanjski dijelovi zidova su od cigle, a unutrašnjost je popunjena komadima granitnog kamena, kojim su se u to doba gradili putevi. Otkrili smo to kada je zgrada djelimično sanirana i uvedeno centralno grijanje", objasnila je za „EuroBlic“ Verica Stošić, pomoćnica direktora Arhiva RS.
Kajem 19. vijeka, kada je podignuta, zgrada na sprat, široka 14 i duga skoro 60 metara, bila je najveća u Banjaluci i simbolizovala je moć habsburške carevine, pa ju je narod nazvao Carska kuća. Nema podrum, što je neuobičajeno za austrougarske građevine i što, vjerovatno, svjedoči o brzini gradnje.
Kako je koja vojska dolazila preuzimala je Carsku kuću, pa su ovdje, poslije austrijske carske, stolovali i jugoslovenska kraljevska vojska, ustaški stožer NDH, garnizon JNA. Vojna zgrada je 1973. postala hram kulture i riznica arhivskog blaga.
"Teško je reći šta je od ovdje pohranjene građe najznačajnije ili najatraktivnije. Ovdje čuvamo stare rukopise, knjige i novine, fragmente tapija iz turskog doba, obimnu dokumentaciju iz vremena Kraljevine Jugoslavije i NDH. Tu su i projekti svih značajnijih građevina u Banjaluci, sačuvanih i onih koje više ne postoje, pa čak i zgrada koje su planirane, a nisu sagrađene", kaže Stošićeva.
U čitaonici Arhiva RS zaljubljenici u starine, zaklonjeni od gradske vreve i buke, satima prelistavaju požutele stranice. Za ljubitelje književnosti najveća relikvija su rukopisi Petra Kočića, istoričari izučavaju stare ukaze, studenti arhitekture planove za gradnju Banskog dvora...
U tišini Carske kuće „papir koji život znači“ naći će i oni koji su izgubili diplomu, nasljednici koji pokušavaju da vrate davno oduzetu imovinu i radnici propalih preduzeća, koji tragaju za dokazom o radnom stažu.
Hladovina starog zdanja čuva dokumente od oštećenja, a debeli zidovi od cigle i granita odolevaju vremenu.
Okupatorska pljačka
Sudski spisi svjedoče o sporu SPC i vojnog erara, zbog sumnji da je austrougarska okupacionu vlast Carsku kuću sagradila materijalom pripremljenim za izgradnju pravoslavnog hrama u Banjaluci. Crkva je trebalo da bude sagrađena preko puta Carske kuće, nedaleko od Narodnog pozorišta RS, gdje se danas nalazi neboder, kaže Verica Stošić.
Foto: YAYimages/Wikipedia